Ljudi nisu stvari
Ljudi sa kojima sam sarađivao
NOTICE SUR UNE PÉRIODE DU TRAVAIL
U odbranu Eli Deleona
Sudbina Petra Potića
Napomena: Tokom svog radnog veka bio sam upućen na saradnju sa velikim brojem ljudi, bilo da sam ja njima pomagao u izvršavanju njihovih zadataka, bilo da su oni meni pomagali da ja završavam svoje poslove. Izvršiti izbor među njima težak je posao, nerešiv zadatak. Pogotovo jer se radi o ljudima izuzetnih kvaliteta pa ne bih želeo da se o nekoga od njih ogrešim. U napisima pod zbirnim naslovom “Velikani elektroprivrede” ja sam dao širi prikaz nekih od tih ličnosti: Aleksandra Čanka, Bana Jovanovića, Bogoljuba Uroševića-Crnog, Bore Jovanovića, Jovana Jankovića, Milete Ješića, Milutina Vučića, Momčila Simonovića, Momčila Tasića, Pantelije Jakovljevića, Radenka Nikolića I Radivoja Markovića.
Ovim drugim napisom oslanjao sam se isključivo na lična sećanja i utiske, na koja je u mojim godinama dobrim delom pala koprena zaborava. Otuda, bez pisane dokumentacije I beležaka, ovo što ću o njima pisati je samo subjektivna slika I odraz utisaka koji su u meni ostavile ove ličnosti. Stoga u redosledu sećanja na ljude ne treba gledati neko njihovo rangiranje po važnosti ili po vremenu kada sam se sa njima upoznao.
1.Inž. Nikola Đurić – Čika Nikola.
U vreme izgradnje HE “Zvornik” bio je rukovodioc građevinskog nadzora kod investirora. Pre rata radio je na železnici, u kojoj je, između ostalog, bio odgovoran za uspešno odvijanje izgradnje pruge uzanog koloseka Beograd – Valjevo . Čačak – Užice I to na najkritičnijoj deonici od Ljiga do Čačka. Uspešna realizacija izgradnje na ovom terenu, punom klizišta, pretstavljala je tehnički podvig.
Za vreme okupacije I dalje je radio na železnici I bio primoran da potpiše memorandum grupe intelektualaca uperen protiv komunista. Nije bio kažnjavan ali je trpeo neko vreme posledice.Sećam ga se po izuzetno odgovornom vođenju nadzora nad građevinskim radovima I pažljivom, uljudnom I prijatnom ophođenju prema kolegama I saradnicima, a posebno prema mladim inženjerima.
Prilikom prelaska građenja iz zagata na desnoj u zagat na levoj obali Drine kritična operacija bilo je prebacivanje bagera sa jedne na drugu obalu preko mosta koji povezuje Mali I Veliki Zvornik a čija je nosivost iznosila 10 tona. Kada se sa bagera skinu svi obrtni delovi za kopanje, težina je iznosila, koliko se sećam, oko 15 tona. Od uspešnog prebacivanja bagera zavisili su rokovi iskopa temelja brane na levoj obali. Mislim da je na inicijativu pok. Inž. Đurića uz izvesna moguća ojačanja mosta preko njega prevežen bager: Postojao je rizik od nepoznatog stanja mosta koji nije održavan tokom Drugog svetskog rata I oko čijeg osvajanja prilikom oslobođenja su vođene borbe, da li će rezerve u proračunu (ugrađeni faktor sigurnost) I most u zatečenom stanju izdržati preopterećenje od oko 50 %. Svi rukovodeći inženjeri posle provera I kontrolnih proračuna odlučili su da na sebe preuzmu kolektivni rizik, prevezu bager I time omoguće nesmetan nastavak građenja. Na čeli sa pok. Inž. Đurićem oni su stajali ispod mosta za vreme prevoženja bagera kao taoci vlastitim životima garantovali za ispravnost donete odluke!
Na nekom radnom sastanku, posle mog izlaganja, dao je u šaljivom tonu komentar:”Darvin tvrdi da je čovek postao od majmuna, a izgleda da Miroslav vodi poreklo od picajzle!”
Prilikom svečanog puštanja u pogon “Zvornika” bili smo zajedno u sali komande na razvodnom postrojenju. Bio je vrlo uzbuđen. Posle sinhronizacije I odlaska Tita iz komande, ja sam na prozoru našao njegov Orden rada II reda, koga je zaboravio. Možda je to bila čista zaboravnost, ili je to bio znak neprihvatanja tog odlikovanja zbog nivoa odlikovanja ili pak zbog intimnih političkih neslaganja?
2.Inž. Valter Lenhart – Miša.
O njemu sam dosta rekao u monografiji “Prvenac na Drini”. Svemu tome imam malo da dodam. Bio je oženjen Čehinjom sa kojom je imao dvoje dece. Doveo ju je u Beograd i imao stan na uglu Niške I Sredačke ulice. Brak mu nije bio srećan i oni su se razveli.U Zvorniku se upoznao sa gospođom Paulom, službenicom banke, sa kojom je imao jedno dete I ostao u braku do svoje smrti. Sa njom je, pre definitivnog povratka u Nemačku, bio na Limskim elektranama u Novoj Varoši, Mavrovu I Mariboru.
U vreme krize njegovog braka svi smo ga savetovali da se ne razvodi. Ja sam mu jednom prilikom rekao: pokušaj, vidiš kako ja sa mojom Zlatom lepo živim ! On mi je odgovorio: I ja bih sa tvojom Zlatom!
3.Inž. Tričko Tričković.
Jedan od vodećih projektanata hidroelektrane “Bajina Bašta”, glavni statičar, i glavni projektant dvostruko zakrivljene lučne betonske brane HE “Mratinje”, jedne od najvišljih u Evropi i svetu.Svuda veoma cenjen zbog svojih ličnih I stručnih kvaliteta. Skroman, tih, povučen, vedar, dobar drugar. U stručnom pogledu vrhunski ekspert ne samo u poznavanju nauke, posebno statike, već i u detaljnom poznavanju “dunđerskog” zanata.
Nikada nije paničio, ni kada je dolazilo do neplaniranih pokreta zemljanih masa blizu profila brane, ni kada je na delikatnim mestima na spojnicama lamela dolazilo do pomeranja oplata. Uvek je odmah znao da li I šta treba preduzeti I crtao rešenja.
Takođe nije paničio kada je, u interesu, recimo, otvaranja uskog grla za ukrupnjavanje I sklapanje delova proizvodnih agregata, trebalo delom promeniti I ojačati nosivost krovne konstrukcije mašinske zgrade, čime je obezbeđivan optimalni kontinuitet u montaži.Takav čovek na objektu je melem na ranu!
4.Inž. Aleksandar – Saša Božović.
Jedan od najviđenijih eksperata “Energoprojekta”, Srbije I Jugoslavije u oblasti projektovanja I izgradnje hidroelektrana a posebno visokih brana. Član I pretsednik Međunarodnog komiteta za visoke brane, član I pretsednik Jugoslovenskog komiteta za visoke brane. Odličan poznavalac problematike izgradnje brana u svetu, sa vanrednim poznavanjem engleskog I francuskog jezika.
Bio šef projekta HE “Bajina Bašta” po kome je izgrađena olakšana betonska bran tipa Marčelo, prilagođena složenim geološkim formacijama na profilu brane, različite nosivosti, stišljivosti I vodopropusnosti, uz neravnomerna sleganja pojedinih lamela I konstruktivnih delova objekta.
Uživao je nepodeljen visok ugled među kolegama u zemlji I kod eksperata Međunarodne banke za obnovu I razvoj. Nosioc je bio tehničkih rešenja za konsolidaciju bokova lučnih betonskih brana “Grančarevo” kod Trebinja I brane “Mratinje”. Takođe se angažovao na konsolidaciji levog boka nasute brane HE “Zavoj”, kod koga su klizne ravni slojeva stene padali ukoso prema brani.
Visoki stručni ugled nije opterećivao njegov drugarski I prisan odnos sa kolegama.
5.Tehn. Stevan Bogosavac.
Koristan razrađivač detalja projekta na HE “Bajina Bašta”. Otmen gospodin, koji je čak I na gradilištu B. B. bio lepo obučen sa kravatom I obaveznim “Borsalinom” na glavi.
Posle nekog relativno dugog poslovnog boravka u Africi, priređen mu je na gradilištu BB svečan doček. Na čelu kolone automobila, koja ga je pratila od Bajine Bašte do Perućca bio je motociklista sa znakom STOP, koji je zaustavljao sva vozila koja su dolazila u susret koloni, a Steva je bio na visini uloge koja mu je dodeljena, pozdravljao je usputne prolaznike I vozače zaustavljenih vozila. Nije primetio da se radi o šali njegovih drugova, ili nije dao da se primeti da je shvatio igru, pa je time pokvario zabavu organizatora dočeka.
Drugovi su mu smislili svirepu osvetu. Svakog dana oni su mu podmetali ispod kožnog unutrašnjeg štitnika na šeširu po jedan sloj tankog pelira I pravili se nevešti. Neko vreme posle početka te operacije Steva je primetio da sve teže navlači šešir na glavu. Onda su počele priče u sobi kako je doktor Zoran, specijalista za tropske bolesti u ambulanti “Energoprojekta”, pričao tamo nekome, kako se u zadnje vreme u Africi, posebno među belcima, pojavila neka nepoznata bolest. Ona se manifestuje postepenim porastom glave, koji ni na koji način nije mogao biti zaustavljen. Kako je Stevi iz dana u dan sve više “rasla” glava on odluči da se obrati za savet doktoru Zoranu. Ovaj je odmah shvatio u čemu je štos, primio Stevu I organizovao konzilijum za ovako “komplikovan” slučaj tropske bolesti. Članovi konzilijuma su glumili veliku zabrinutost za Stevinu sudbinu jer za ovu bolest dotada nije pronađen lek.
Sav nesrećan Steva je sutradan došao na posao I izjadao se društvu. Tog dana, kada je Steva bio negde u zgradi, društvo mu je povadilo umetnute papire I pravilo se nevešto. Steva je pročitao šalu društva, a doktor Zoran je neko vreme izbegavao da se sretne sam, oči u oči, sa Stevom, za svaki slučaj!
6.Inž. Mile Božić iz “Goše”
Bio je šef konstrukcionog biroa u vreme kada je investitor HE “Bajina Bašta” kod “Goše” naručio isporuku: cevovoda pod pritiskom, opreme ulazne građevine (ulazni levak, vođice zatvarača, brzo padajuće zatvarače), sifonske zatvarače I vođice, segmentne ustave na brani sa mehanizmima, portalni kran 350 + 25 t nosivosti, mostnu dizalicu 25 t u mašinskoj Sali, itd.
Na “Đerdapu” je “Goša” isporučio dvostruke kukaste zatvarače na prelivnim poljima rumunskog dela brane. Eksperti “Goše” otkrili su da bi gornje kuke, ako se ne bi izmenila neka rešenja ruskih projektanata ustava, prilikom preliva imale tendenciju obrtanja, što bi vodilo havarijama. Rusi su priznali grešku I korigovali projekat.
Tokom isporuka za “Bajinu Baštu” I “Đerdap” nisu konstatovane greške u konstrukcijama, ali je bilo grešaka u izradi I montaži, koje su bile posledice nedovoljne kontrole kvaliteta nekih konstrukcija u fabrici, ili pak grešaka u montaži, koje se ne mogu pripisati montažnoj operativi već geodetama koje je posebno obezbedio investitor. Naročito je bila slaba ili nikakva kontrola kod podisporučilaca delova konstrukcija ili uređaja. U pitanju su bile isporuke ležišta segmentnih ustava kod “Mačkatice” I galovih lanaca kod preduzeća “Filip Kljajić”.
7.Inž. Mihajlo Hadži-Ristić.
U institutu “Mihailo Pupin” objedinjavao je poslove u vezi primene elektronike u elektroprivredi, primene procesnih računara, razvoja I primene pretvaračkih merenja električnih I neelektričnih veličina, razvoja I primene elektronskih regulatora I bio zadužen za marketing u toj oblasti. Pod njegovim rukovodstvom razvijeni su sistemi za daljinske prenose merenja, t. zv. “Atlasi”, za akviziciju I obradu podataka u elektranama I trafo-stanicama, statički elektronski merni pretvarači za napone, struje, snage I temperature visoke tečnosti, regulator paralelnog hoda velikih zatvarača, itd. U kontaktu sa kupcima nije samo bio komercijalista I marketinški usmeren, već je delovao I kao zaljubljenik u svoju struku i propagator prodora elektronike i “Pupina” u upravljanje svim tehnološkim procesima.
To njegovo oduševljenje mogućnostima primene elektronike I rešavanja najrazličitijih problema upravljanja složenim tehnološkim procesima, zarazno su delovali na sagovornike i dovodili do proširenja saradnje sa, recimo, elektroprivredom, vodovodom, vojskom. Ako se tome doda praksa poštovanja ugovornih obaveza u pogledu rokova, kvaliteta opreme I tehničkih rešenja i ispunjavanja garancija, onda je jasan vrlo dinamičan prodor “Pupina” u novoosvojena područja primene elektronike na našem I stranom tržištu.
Sve to je bilo moguće zahvaljujući tome što je “Pupin” primao veliki broj mladih I ambicioznih stručnjaka, koje je umeo da raspodeli da rade na najrazličitijim područjima primene elektronike ali I da uspešno vodi I objedinjava rad pojedinaca I timova.Sa Hadžijom sam vrlo lepo sarađivao na Đerdapu i u ZEP – u.
8.Dr. Borislav-Bota Stojanović.
Sarađivao sam sa njime na Đerdapu. Tvorac statičkih mernih pretvarača, kojima je definitivno potisnut uvoz elektromagnetnih pretvarača. Prednosti: visoka preciznost, mogućnost (pri narudžbini) izbora vremenskih konstanti, zaštićenost mernih kola od prenapona u sekundarnim kolima mernih transformatora. Izradio je za nemačke organe za kontrolu I baždarenje brojila etalon brojilo super visoke tačnosti. Bota (ili “Pupin”) prodao licencu za izradu mernih pretvarača austriskoj firmi “Norma”. Skroman I prijatan čovek visoke inteligencije.
9.Dr. Vukašin Masnikosa.
Sarađivali smo oko sistema za akviziciju I obradu podataka na Đerdapu. Vukašin je stvarao softverski paket za realizaciju sistema. Trebalo je programima u realnom vremenu obezbediti snimanje u jednoj milisekundi oko hiljadu mernih veličina ili položaja kontakata zaštitnih releja ili raskolopnih uređaja i omogućiti da se u programiranim trenucima štampaju njihove vrednosti ili vremena promene stanja uključenosti. Isto tako trebalo je obezbediti pripadajuću A/D konverziju i skener sa super brzim relejima, čiju je promenu položaja kontrolisao procesni računar. Sve to je uspešno rešeno I obezbeđeno da se spreči delovanje lažnih signala usled neizbežnog treperenja kontakata releja pri uključenju ili pak usled podrhtavanja podloge na kojoj su postavljeni kopirni releji kontakata zaštitnih releja.
10.Dr Borko Vušković.
Projektovao je sistem regulacije paralelnog hoda tablastih zatvarača na gornjoj I srednjoj glavi brodske precodnice HE “Đerdap” koji je delovao na regulatore protoka uljnih pumpi visokog pritiska paralelnih servomotora pojedinih tabli. Postignuta je fenomenalna tačnost paralelnosti oba kraja tabli od oko 5mm/32000 mm (0,0156 % !).
11.Dr Slava Jovanović.
Bio je u “Pupinu” vođa tima koji je projektovao sistem elektro-hidrauličkog upravljanja pokretanjem servomotora raznih tablastih, segmentnih zatvarača i dvostrukih vrata na brodskoj prevodnici jugoslovenskog dela HE “Đerdap”. Taj projekat je, zajedno sa ekspertima preduzeća “14 Oktobar” iz Kruševca, uspešno napravljen I realizovan u kratkom roku uz upotrebu najsavremenije uvozne opreme i srpske pameti. Održani su ugovoreni rokovi I sistem, uz minimalne dorade, funkcionisao je više godina bez ikakvih problema I zastoja. Danas su i Slava Jovanović I njegov glavni saradnik “Pule” Obradović na žalost mrtvi.
12.Dr. Ilija Obradović.
U vreme izgradnje HE “Zvornik” bio je direktor instituta “Nikola Tesla”. Bavio se upotrebom analognih I digitalnih računara u analizi stanja u elektroenergetskom sistemu. Pored toga izučavao je teoriju regulacije i problemima simulacije pojava u hidrauličkom sistemu vodnih turbina kao posledice delovanja tipa I podešenih parametara regulatora. Uživao je veliki stručni ugled kod svojih vršnjaka inženjera zbog velikog obima I dubine znanja. Nije bio u milosti vladajućih struktura posle rata.
Mi smo ga koristili pri pripremama za ostvarivanje paralelnog rada između istočnog I zapadnog elektroenergetskog sistema 110 kV Jugoslavije, koji je ostvaren uključenjem dalekovoda 110 kV Zvornik – Tuzla , a posebno pri osposobljavanju za rad transformatora “Séchéron” 10 MVA 110/35 kV. Tom prilikom ispitan je rad prototipa integralnog regulatora snage razmene između dva dela sistema, koji je doveo do značajnog njihanja snage razmene.
13.Prof. Nikola Obradović.
Raniji profesor za hidraulične mašine I hidrodinamiku na Mašinskom fakultetu u Beogradu. Koristili smo ga kao člana komisija za tehnički pregled I prijem agregata I kao savetnika u pojedinim specifičnim pitanjima. Njegova čvrstina pomogla nam je da istrajemo u pronalaženju uzroka prekomernih izbačaja vratila agregata A u Zvorniku. Bio je konstruktor uprošćenog tipa Francis turbine za primenu u malim hidroelektranama.
14.Prof. Milivoje Rakić, zvani Tata Raka.
Profesor za predmet “Prenos električne energije” na Elektrotehničkom fakultetu TVŠ u Beogradu. Bio je stalni član komisija za tehnički pregled I prijem postrojenja na HE Zvornik. Posebno se angažovao na pronalaženju rešenja za doturanje struje iz Vreoca sa naponom kratkog spoja za transformator “Séchéron” radi njegovog sušenja pred stavljanje pod napon 110 kV.
Po prirodi veseljak I boem svuda je rado viđan. Sa studentima je često proslavljao u “Domovini” njihovo diplomiranje uz čašicu. Na nekom prijemu kome je domaćin bio patrijarh srpski Vićentije, prilikom upoznavanja patrijarh se pretstavio sa – Vićentije – na što je Tata Raka odvratio – Raćentije!
15.Dr. Miodrag Mesarević.
Za vreme izgradnje Zvornika bio stalno u timu dr. Ilije Obradovića na različitim poslovima. Njegova specijalnost posle studija bile su električne mašine, a naročito prelazna stanja u radu električnih mašina. Prešao je na Elektrotehnički fakultet gde je predavao prelazna stanja kod električnih mašina, moderan predmet sa modernim matematičkim tretmanom. Odmah je izdao valjan udžbenik, ali je, uprkos značaju ovog predmeta za razumevanje prelaznih stanja u elektroenergetskim sistemima, predmet uskoro ukinut.
Mića je onda otišao u Ameriku u kojoj je ostvario sjajnu naučničku karijeru u oblasti izučavanja teorije velikih sistema. Nema publikacije iz ove oblasti u kojoj se ne citira Mesarević I njegovi radovi. Postao je član “Rimskog kluba” I učestvovao u izradi kultnog dela “Granice rasta”, u kome se dovodi u pitanje dug vek I opstanak zapadne civilizacije zbog rasipničkog trošenja ograničenih resursa na kome se zasniva prosperitet potrošačke filozofije Zapada.Nije valjao srpskoj a valjao je svetskoj nauci!
16.Dr. Vladan Vučković.
U institutu “Nikola Tesla” vodio je odeljenje koje se bavilo uvođenjem u upotrebu energetske elektronike, upravljenjem režimima rada električnih mašina i razvojem sistemske automatike I kontrole. Pored ostalog, po mojim idejama I zahtevima razvio je gamu regulisanih AC/DC ispravljača, prilagođenih primeni u naponski “mekanim” čvorovima mreže visokog napona, grupne regulatore napona I reaktivne snage u višeagregatnim elektranama kao I sistemskog automata za izbacivanje agregata radi spasavanja od raspada elektroenergetskog sistema u slučajevima nepovoljnih promena topologije mreže. Pored toga njegovo odeljenje se specijalizovalo za snimanje ponašanja regulisanih sistema pri poremećajima učestanosti mreže.
17.Dr. Petar Miljanić.
Profesor elektrotehnike na Mašinskom fakultetu TVŠ u Beogradu I stalni honorarni saradnik instituta “Nikola Tesla”. Učestvovao u projektima koje je Vučković radio za “Bajinu Baštu” a u mnogo većoj meri na problematici “Đerdapa”. Odigrao je značajnu ulogu prilikom opredeljenja Stručnog saveta ZEP-a za izbor tiristorske pobude kod generatora HE “Đerdap” umesto klasične. Institut ga je posebno angažovao u saradnji sa “Pupinom” na izradi izolacionih mernih transformatora u statičkim pretvaračima električnih veličina. Razvio je poseban izvor linearnog pojačavača veće snage za signale iz generatora frekvence uređaja za snimanje frekventnog odziva elektrohidrauličkog regulatora i sistema regulacije brzine obrtanja turbine HE “Đerdap” u otvorenom kolu. Učestvovao je u timovima koji su snimali frekventne odzive otvorenih kola regulacije brzine obrtanja i pobude, što je rađeno prviput u našoj zemlji.
18.Dr. Milivoje Bujenović.
Ekspert instituta “Nikola Tesla” za pitanja projektovanja sistema uzemljenja u elektranama i razvodnim postrojenjima i trafo-stanicama. Naša saradnja počela je na projektu uzemljenja razvodnog postrojenja 220 kV Zaugline kod Bajine Bašte. Tu je Milivoje radi optimalne konfiguracije i dimenzionisanja uzemljenja koristio modeliranje u elektrolitičkoj kadi i upotrebio specijalan računarski program. Na taj način ostvarivane su, pri zadovoljavajućim vrednostima prelaznog otpora uzemljenje kao I napona koraka I dodira, kolosalne uštede kako u iskopu kanala za polaganje zemljovodnih užadi, tako i količine ugrađenih zemljovoda (preko 30 %).
19.Dr. Zlatoje Zdravković.
Šef odeljenja u “Tesli” za problematiku visokih napona. U mreži 400 kV Srbije vršio merenja prenapona atmosferskog porekla i komutacionih prenapona. Na “Đerdapu” vršio merenja komutacionih prenapona u postrojenju 400 kV izazvanih uključenjima I isključenjima prekidača 400 kV I rastavljača. Posebno su bila važna dva ispitivanja: ispitivanja prenetih prenapona iz postrojenja 400 kV kroz generatorske tronamotajne transformatore na izvode generatorskog napona i ispitivanje prenapona indukovanih u sekundarnim kolima naponskih transformatora pri pomenutim manipulacijama, ali sada u telekomunikacionim kablovima I računarskim kablovima koji su vodili od RP 400 kV do zgrade komande elektrane. Merenja su pokazala da su ti prenaponi nedozvoljeno visoki I opasni po aparature pa su na osnovu njihovih rezultata propisane dozvoljene I nedozvoljene manipulacije uređajima na RP i izvedene zaštite mernih sistema statičkih pretvarača mernih veličina i DC/DC konvertora u sistemu napajanja telefonskih centrala.
20.Inž. Milan Mihajlović.
Nije imao magistarsku I doktorsku titulu. Radio je u Odeljenju za električna merenja instituta “Tesla”. Jednoga dana došao je kod mene u Pop Stojanovoj, dotle sam ga poznavao iz viđenja. Bio je veoma uzbuđen. Upoznao me sa mogućnostima “termovizije”, merenja temperatura sa daljine, bez dodira mernog sistema sa telom čiju temperaturu meri. Upitao me da li bi Đerdap I elektroprivreda imali interes da nabave ovu aparaturu iz Švedske, a da bi Institut bio spreman da pomoću ove aparature vrši besplatno kontrolu temperature spojnica na dalekovodima i u trafo-stanicama, hidro- i termoelektranama u okviru profilaktičkih ispitivanja.
Imao sam mogućnost I pomogao sam. To se kasnije pokazalo kao najbolja investicija u “Tesli”. Milan je sa termovizijom obišao bukvalno sve najvažnije dalekovode I postrojenja u Jugoslaviji I Vršio merenja temperature u svim kritički opterećenim objektima. Na “Đerdapu” je omogućio da se otklone nedozvoljeno visoke temperature glava statorskih namotaja generatora prilikom tvrdog lemljenja spojeva I bitno podigne kvalitet galvanskih veza spojeva. Obim poslova se toliko razgranao da je “Tesla” nabavio sam drugu aparaturu i formirao dva tima za merenja.
21.Dr. Miško Anđelić.
U institutu “Mihailo Pupin” vodio je tim koji je razrađivao idejno rešenje i idejni projekat optimalnog upravljanja hidroelektranama u slivu Drine. Dao je fazno niz projekata koji su obuhvatali sređenu bazu podataka o merenim vodostajima Drine I pritoka, o mogućim proizvodnjama pojedinih elektrana, o sistemima merenja I daljinskog prenosa podataka u upravljačke centre, o sistemima telekomunikacionih veza I o programskoj podršci upravljanja elektrana u slivu. Nažalost projekat nije doveden do kraja, realizacija nije ni započeta, jer realni odnosi političkih faktora tri republike nisu omogućili iskrenu saradnju, a raspad SFRJ je ukočio svaku aktivnost na tom području.
Mislim da je Anđelićev tim bio u stanju i na putu da projekat dovede do kraja, a zatim da ga i realizuje.
22.Dr. Vlasta Matejić.
Vodio je tim “Pupina” koji se bavio problemima operacionih istraživanja. Sa njime sam malo radio. U vreme zaoštrenih razvojnih dilema ZEP-a – Obrenovac B 3 ili Tamnava 1 - pokušali smo da saznamo šta bi bilo optimalno rešenje za elektroenergetski sistem. Uz realno vrednovanje pojedinih karakteristika dvaju rešenja ispadalo je da je optimalno rešenje Tamnava 1. Naravno, i ovde se pokazalo da je rezultat analize presudno zavisan od početnog vrednovanja ključnih karakteristika pojedinih lokacija, koje su bile vezane za interese Republike i za rešavanje gorućih problema opština Ub I Valjevo, a koji su pretezali u korist lokacije Tamnava.
23.Inž. Đorđe Gotua.
Bio je šef gradilišta “Hidrotehnike” na gradilištu HE “Bajina Bašta”. Legendarni.Sveprisutan na gradilištu u svako doba dana I noći, radnim danima, nedeljama I praznicima. Uvek je situaciju na gradilištu držao u svojim rukama. Sa investitorom se često sporio prilikom utvrđivanja godišnjih planova radova I godišnjih ugovora. Kada su planovi doneti I ugovori potpisani on se, zajedno sa investitorom borio za njihovo stopostotno izvršenje. Čak I kad se bio šlogirao, posle vrlo kratkog vremena, preuzeo je poslove kao da se ništa nije desilo. Izuzetno sposoban organizator uživao je visok ugled kod saradnika I u kolektivu I poštovanje projektanata I investitora.
Bio je gojazan I nije bio naročito lep. Neko vreme na gradilištu je bio neki mladi građevinski inženjer koji je imao vrlo lepu I lepo građenu suprugu, uvek elegantno obučenu I doteranu, koja je malo-malo svraćala u stan kod Gotue. Ja sam ga jednom u šali zbog toga prekoreo I pripretio da ću mu sve ispričati supruzi Evgeniji-Ženji, na šta je on uzviknuo: “To, to! Da mi se podigne numera kod supruge! Usled dijete posle šloga dosta je oslabio. Jednoga dana pohvalile su se žene iz njegove uprave, kako ih je Gotua počastio velikom količinom bombona. Dugo se nije znao razlog dok ga on nije jednog jutra ispričao najbližim saradnicima. Toga jutra on je, prviput posle mnogo godina, bez ogledala mogao da vidi svoga đoku, pa je to proslavio!
Bio je pošten I častan čovek. Kada je došao na Baštu ugovorom je obezbedio da mu se lični dohodak menja kada I kod svih ljudi na gradilištu I za isti procenat. Međutim direktor “Hidrotehnike” , Sveta Vujadinović, nije ispunjavao tu odredbu ugovora ili dogovora. U znak protesta Gotua više od godinu dana nije hteo da prima platu, to mi je lično ispričao. Međutim on ničim nije davao na znanje da je nezadovoljan, a to se nije moglo naslutiti ni po njegovom odnosu prema Sveti Vujadinoviću. Riterski stav!
Posle Bašte prešao je na “Đerdap”. Nije bio angažovan na radovima na glavnom objektu, već mu je povereno vođenje poslova na gradilištu novog grada Donjeg Milanovca, koji je građen u zamenu za stari Milanovac koji je potopilo Đerdapsko jezero. To poniženje primio je bez roptanja, iako je bio daleko kvalifikovaniji od mnogih kolega koji su bili angažovani na glavnom objektu elektrane. Posao na Milanovcu uradio je besprekorno I bez problema za glavnog investitora Panteliju Jakovljevića.
24.Inž. Vladimir Tufegdžić.
Bio je šef gradilišta “Drine” u Zvorniku. Izuzetan organizator, dobar inženjer sa velikim iskustvom, odlučan I nepokolebljiv. O tim njegovim osobinama bilo je dovoljno reči u publikaciji “Hidroelektrana Zvornik – Prvenac na Drini”, objavljenoj 1985. godine. Ja bih nekim anegdotama ilustrovao jednu drugu stranu njegove ličnost, grubost I netaktičnost.
Bio je oženjen jednom divnom, pristojnom ženicom, koja se vaspitavala u nekom švajcarskom institutu za mlade devojke. Često sam sa Borom Jovanovićem bio na razgovorima sa Vladom, ili pak na sastancima Radničkog saveta HGP “Drina”.
Jednom prilikom, zajedno sa Borom, bio sam kod njega u kancelariji I prisustvovao neobičnom saslušanju Živka Subotića, ekonoma “Drine”, rodom iz Uzovnice, koji je 1944 – 1946 bio borac u mojoj bateriji Protivtenkovske lovačke brigade RVK. Na njega se žalila Vladi neka službenica iz tehničkog biroa Caneta Uroševića.
Vlada je insistirao da žena kaže na šta se žali u Živkovom ponašanju. Ona kaže da se žali što je Živko od nje tražio … Nikako da prevali preko jezika šta je to od nje Živko tražio, iako je to Vlada od nje izričito više puta zahtevao. Najzad ona procedi kroz zube – pa tražio je pičku. Tad se Vlada razgoropadi pa održa pretstavu: Dobro, Živko, šta si ti? – Ekonom. – Pa kad si ti od nje kao ekonom tražio pičku, šta je ostalo da od nje traži direktor?
Drugiput mu je, na sastanku radničkog saveta kurir doneo doručak koji mu je spremila supruga – palačinke. Vlada se kao jako obradovao I zatražio glasno od kurira da mu javi supruzi da će zbog palačinaka večeras biti dvaput jebana. Kurir se skamenio I ni da mrdne. Onda mu Vlada ponovi nalog, još glasnije I razgovetnije!
Jednom mi je u bioskopu ponudio pomoć, ako treba, da mi supruga rodi dete, pošto vidi da nikako da zatrudni! Morao sam da mu kažem da se čuvamo da ne zatrudni sve dok ne diplomira na fakultetu!
Jednom se on vraćao sa suprugom iz Zvornika I kod mosta sreo mene u društvu sa mladim građevinskim inženjerom Ljubom Kovačevićem. Pošto smo ih pozdravili on iz nebuha zapita Ljubu: - Je li Ljubo, pičkariš li se nekako! Nas dvoje da propadnemo u zemlju pred njegovom suprugom!Eto, i takav je bio Vlada Tufegdžić!
NOTICE SUR UNE PÉRIODE DU TRAVAIL
Écrite entre 18 et 21.octobre 1975. sous directiion de Raka
1.Il n’est pas normal que “le meilleur ami” apprend le dernier les veritables raisons d’isolement.
2.Il est plutôt normal que les amis se soutiennent. Á sa place je lutterais contre les mensonges même si cette lutte pourrait être dangereuse pour moi.
3.L’excommunication du travail, laquelle était presque complète, ne peut pas être défendue, même pas par manque de courage de dire à son ami les choses dèsagreables.
4.Le seul “crime” de ma part consistait dans le fait de defense ouverte des principes placées dans la base de l’entreprise: maximalisation du gain par la minimalisation des coûts de l’investissement et de l’exploatation.
5.Toutes mes idées étaient ouvertement exposées, sans éxception. Rien je n’ai pas caché. J’ai promis mon appui personnel sans réserve au “patron” dans notre lutte commune. Et non seulement promis.
6.Je ne peux pas pardonner cette “manque de confiance” vis-à-vis de ma personne. Mais sans émotion.
7.Avec des amis qui sont capables de t’abandonner quand tu es en embarras une colaboration sincère n’est pas possible... Il faut les abandonner mais après la victoire.
U odbranu Eli Deleona
PISMO M. JOVANOVIĆA RADOJU STEFANOVIĆU
PODPREDSEDNIKU SKUPŠTINE GRADA BEOGRADA
Dragi Radoje,
Obraćam Ti se lično posle sastanka koji je održan kod Tebe 17. maja a u vezi sa ''slučajem'' TENT-a B i Eli DELEONA. Nismo imali ni vremena ni mogućnosti da detaljnije porazgovaramo na ovu temu a ocenio sam da nije umesno da otvaram širu raspravu na sastanku.
Biću iskren. Porazila me nonšalantnost sa kojom si otprilike rekao da je odlično što je podignuta optužnica protiv Deleona, jer sa tom činjenicom se vrši pritisak na druge zagađivače Save uzvodno od Beograda.
Dva su osnovna razloga zbog čega ja, kada bih bio na Tvom mestu, ne bih tako postupio:
1.Svedok sam istorijata projektovanja i izgradnje TENT-a ''B''. Od samog početka, i na inicijativu investitora i na inicijativu ZEP-a, Tent ''B'' je projektovan uz primenu najsavremenijih trendova u oblasti zaštite čovekove okoline koji su vladali u to vreme pa i danas. Projektovanje je povereno ''Energoprojjektu'' a za neka pitanja konsultovani su i poznati evropski stručnjaci. Brojne prethodne studije u ZEP-u, koje su poverene institutima ''Boris Kidrič'', ''Institutu za primenu nuklearne energije u poljoprivredi'', ''Institutu za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina'', Institutu ''Jaroslav Černi'' kao i Rudarskom fakultetu, uz angažovanje najkompetentnijih jugoslovenskih eksperata, poslužile su kao teoretska osnova i kao idejna rešenja za osnovne probleme zaštite čovekove okoline kada se radi o izgradnji TENT-a ''A'' i ''B''. To se može videti iz naslova nekih od njih, kao npr:
•Protočno hlađenje TE Obrenovac (problemi termičkog zagađenja Save);
•Zagađivanje zemljišta, vazduha i vode od strane klasičnih termoelektrana;
•Rekultivacija zemljišta oštećenog rudarskim radovima i deponovanjem pepela termoelektrana;
•Zagađivanje podzemnih voda od pepelišta termoelektrana;
•Uticaj površinske eksploatacije uglja na zagađivanje čovekove okoline;
•Snimanje i analiza podataka o zagađivanju pepelom TE Kolubara i TENT u funkciji meteo-uslova;
•Izrada katastra zagađivača u okolini energetskih objekata ZEP-a;
•Smanjenje količine pepela u izlaznim dimnim gasovima;
•Ispitivanje uticaja drenažnih voda sa deponije pepela na nivo podzemnih voda, na stabilnost kosina deponija pepela;
•Dobijanje tehničkog koncentrata urana iz fosforne kiseline;
•Razni aspekti zagađivanja sredine od strane nuklearnih elektrana;
•Efekti, mogućnosti i načini deponovanja pepela iz TE u odlagališta površinskih kopova lignita, itd.
TENT ''B'' danas ima najviši dimnjak u SFRJ. Nabavljeni su vrlo kvalitetni filteri za prečišćavanje dimnih gasova. Obezbeđena su najsavremenija postrojenja i sredstva za prečišćavanje otpadnih voda i materija. Svemu tome Deleon je davao svoj doprinos i lični pečat.
Ako se uopšte može govoriti o propustu, onda je on u tome što se nije dovoljno insistiralo na dobijanju mišljenja Beogradskog vodovoda, što je bio preduslov za dobijanje vodoprivredne saglasnosti. Inače, kod promene projektnog rešenja, koja je dala značajne uštede u sredstvima, nisu uopšte pogoršani uslovi ispuštanja otpadnih, odnosno prelivnih voda sa deponije pepela, o čemu je na sastanku bilo reči
2.Drugi razlog je sam Eli. Ne znam da li Ti je poznato da je on rezervni major JNA i učesnik u ratu. Imao je težak infarkt ranije i prihvatio se da vodi izgradnju TENT-a opterećen tim prethodnim infarktom. Ubitačan tempo rada koji je nametnuo sebi i saradnicima, kao i organizacija posla, omogućili su da se efikasno prevazilaze brojne teškoće na koje se nailazilo u izgradnji. Saplitanja je bilo dosta. Skok sa blokova 300 na 600 MW uopšte nije predstavljao tehničku ekstrapolaciju dotadašnjih konstrukcija, već se u mnogim elementima postrojenja radi o prototipskim konstrukcijama, pogotovo za domaću mašinogradnju. Ovo uvek povećava rizik od početnih teškoća.
Tokom izgradnje ovaj objekat nije bio ljubimac štampe, čemu su doprinosile i neumerene izjave nekih tadašnjih funkcionera (sadašnjeg direktora PKB-a, na primer). Kao da se ta elektrana gradi iz inata i da je grade neodgovorni i nesposobni ljudi.
Šta je za Elija značilo mišljenje najvećih eksperata za zavarivanje da se ne može iči u pogon zbog loše zavarenih spojeva na parovodu sveže pare? A radilo se po svim pravilima struke i tehnološkim uputstvima isporučioca elemenata parovoda. Zbog toga je elektrana kasnila 6 meseci, a bila je potpuno gotova. Naša ukupna jugoslovenska znanja i iskustva nisu bila dorasla ovom problemu. Problem je rešen zahvaljujući Nemcima. Sećaš se, verovatno, kakve su bile reakcije u štampi i pisanja na ovu temu.
TENT ''B'' nas je izvadio tokom zime 83/84. Izvadio bi nas potpuno da nije bilo pomenutog problema, odnosno da smo imali nemačko iskustvo.
Danas na TENT-u ''B 2'' nema ovog problema,jer radovi idu znatno brže nego na ''B 1'', zahvaljujući novim iskustvima i novim znanjima.
Ne znam da li Ti je poznato da je Eli poslednje dve godine stanovao u hotelu u Obrenovcu, a ne kod kuće. Hranio se na gradilištu, uprkos njegovom zdravstvenom stanju. Da bi mogao da bude na gradilištu praktično u svakom trenutku. Za zdravog čoveka sa šezdesetak godina takav način života, priznaćeš, nije preporučljiv - a za bolesnog može biti poguban.
Za mene lično Eli i njegovi saradnici predstavljaju veliku društvenu vrednost zbog njihovog znanja, umenja objektivnih zasluga i angažovanja u budućnosti. Zato bi bilo pogubno takve zaslužne ljude kao što je Eli staviti na stub srama i pustiti da pojedinci njime ispiraju usta.
Pa taman i da postoji grubi formalni propust. Treba li mlađe ljude, koji sve više preuzimaju odgovorne poslove, da plašimo mogućim podmetanjem nogu od strane birokratskih formalista i time kod njih razvijamo sistem apsolutnog ziheraštva? Cene tog ziheraštva bile bi ogromne, platile bi se neopravdanim produženjima rokova i skupim tehničkim rešenjima.
Šta znači za čoveka do kraja odanog revoluciji, koji je ceo život posvetio izgradnji socijalističke civilizacije i njene tehničke osnove, čvrstog, moralno čistog, poštenog i cenjenog od radnika i stručnjaka, da na kraju svoga radnog veka bude osuđen od suda na kaznu zatvora i bude društveno unižen, a možda i uništen kao čovek?
Nemoj razmišljati u krajnje uprošćenim, da ne kažem jeftinim šemama. Skoro je Eli dobio orden rada sa zlatnim vencem, a trebalo je, po mom dubokom uverenju, da dobije Orden rada sa crvenom zastavom. Za uspešno organizovanu izgradnju najvećeg klasičnog termo-bloka u Jugoslaviji, za jeftin objekat.
Ubeđen sam da ćeš ovo moje pismo shvatiti pravilno i da Te ono neće naljutiti. Ja Te lično veoma cenim kao radnika, ekonomistu i čoveka. Zato Ti ovo i pišem. Ali ne budi bez nužnog respekta prema čistim ljudima. Na njima leži ova zemlja.
Pozdravlja Te i ne moli za odgovor, nego da razmisliš.
22.5.1985 god. u Beogradu
Miroslav
Sudbina Petra Potića
direktora Vlasinskih hidroelektrana
Napomena: Krajem 1977 godine u Vlasinskim hidroelektranama došlo je do ozbiljnog konflikta između kolektiva, samoupravnih organa i partijske organizacije,s jedne, i s druge strane, Mr. Petra Potića, dipl. ing, direktora. Ne pokušavajući da arbitriram u ovom slučaju, znajući osetljivost pa i rigidnost druga Potića kada se suprotstavlja nepravilnostima u radu ali i svojevrsnu prepotenciju samoupravnih organa Vlasine ispoljenu u slučajevima odlaska nekih ranijih direktora. Mojim pismom samoupravnim organima Vlasine nisam dovodio u sumnju opravdanost njihove odluke, ali sam pokušao da nađem rešenje za druga Potića, koji je po radu, stručnosti i moralu spadao među dragocene kadrove ZEP-a, koje ne treba olako odbaciti.
Dragi drugovi,
Želim da vam u ovom pismu iznesem razloge zbog kojih sam molio vašu saglasnost za prelaz ing. Petra Potića na rad u Zajedničku službu ZEP-a.
Jedini razlog zbog čega ovo činim leži u činjenici da drug Potić u redovnom postupku nije u stanju da se zaposli drugde do 17. januara, do dana isteka njegovog otkaznog roka.
Nije potrebno da me ubeđujete da to što tražim u krajnjoj liniji formalno nije korektno u odnosu na kolektiv Vlasinskih hidroelektrana i njegove organe upravljanja. Upoznat sam prilično i objektivno oko okolnosti u kojima je došlo do konflikta i do ostavke druga Potića. Takođe mi je poznato da je zbog raznih grešaka u radu, izazivanja loših međuljudskih odnosa isključen iz Saveza komunista, kao i da svojim držanjem i dalje rasplamsava sukob između sebe i kolektiva. Poznato mi je da to nije prvi slučaj u njegovoj radnoj karijeri, i da uvek, pre ili kasnije, dolazi u sukob sa sredinom u kojoj živi i radi. Poznato mi je da je u toku postupak za utvrđivanje elemenata njegove zakonske odgovornosti i opravdanosti pokretanja krivičnog postupka.
Sve to činjeno je i čini se u skladu sa nastojanjima da se nikome, pa ni ing. Petru Potiću, ne može dopustiti da se u vršenju dužnosti koja mu je poverena, ponaša protivno normama prihvaćenim u našem društvu i propisanim za članove Saveza komunista, a posebno osion i netrpeljiv odnos prema saradnicima.
S druge strane, poznato mi je da je drug Potić vrlo vredan i da raspolaže nadprosečnim inženjerskim znanjem i iskustvom u njegovoj struci. Pored toga znam da je, čudnim sticajem okolnosti, svaki direktor ispraćen iz Vlasinskih elektrana na način koji u takvim prilikama nije baš preterano čest.
Preti opasnost da drug Potić od 17. januara 1978. godine ostane bez posla. Inače je, to mogu da tvrdim sa punom odgovornošću, u stanju teške duševne depresije i kadar za svaki nepromišljeni postupak prema sebi. Da izdržava brojnu porodicu, to svakako znate.
On svakako treba da snosi sve posledice svoga rada i ponašanja i pred Partijom i pred Zakonom i, ubeđen sam, snosiće ih. Međutim, niko u našem društvu ne može biti prepušten samom sebi, odnosno ostavljen bez sredstava za život.
Pažljiva psihološka analiza Potićeve ličnosti verovatno bi pokazala da se radi o bolesnom čoveku, pa bi njegovo ponašanje, gledano u tom svetlu, verovatno dobilo sasvim druge ocene.
Njegov rad u Zajedničkoj službi bio bi kratkotrajan, a u najskorije vreme preći će u neko drugo preduzeće.
Radio bi u odeljenju za razvoj proizvodnje energetskih izvora kao tzv. vodeći stručni radnik za energetske analize. Karakter posla bio bi mu takav da nije nadređen nijednoj grupi ljudi i da u svom poslu ne komunicira sa udruženim organizacijama.
Znam da je zahtev koji vam upućujem za vas neugodan, budite ubeđeni da ni meni nije ni najmanje prijatno da vam pišem ove redove. Radi se isključivo o ljudskoj dužnosti.
Ubeđen sam da ćete sa dužnom pažnjom razmotriti moj zahtev, a vama prepuštam da odlučite hoćete li ili ne da mu udovoljite. Ne bih želeo da na svojoj savesti nosim bilo koga, a isto tako ne želim da na bilo koji način stvaram teškoće u lečenju bolesnih situacija i u borbi protiv negativnih pojava.
Drugarski pozdrav
Miroslav Jovanović, dipl. ing. s.r.
P. S. S obzirom na lični karakter pisma, molimda ga javno ne upotrebljavate. Naravno,njegovu sadržinu možete usmeno koristiti.